Razvod braka kad bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu djecu

Opće odredbe Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19) (dalje u tekstu: ObZ) glede razvoda braka, neovisno imaju li bračni drugovi zajedničku maloljetnu djecu ili nemaju, propisuju da razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga prijedlogom za sporazumni razvod braka. U bitnome je istaknuti kako muž nema pravo na tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života, dok je dakako u tom vremenskom periodu prijedlog za sporazumni razvod braka moguć. 

Sukladno Obiteljskom zakonu sud će razvesti brak ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni (primjerice nesuglasna narav, izostanak emocionalnog odnosa i slično) ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana. 

Posebne su odredbe ObZ-a propisane u okolnostima kada bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu djecu. U navedenom slučaju bračni drugovi su dužni prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka sudjelovati u obveznom savjetovanju. Navedena pretpostavka je neophodna budući da je dokaz o sudjelovanju u obveznom savjetovanju sastavni prilog kako prijedloga za sporazumni razvod braka tako i tužbe radi razvoda braka jednog bračnog druga. U suprotnom sporazumni prijedlog, odnosno tužba će se odbaciti, izuzev slučajeva u kojem je jedan ili oba bračna druga lišen poslovne sposobnosti, nesposoban za rasuđivanje ili nepoznatog prebivališta ili boravišta i tada se obvezno savjetovanje ne provodi. Dakle, osim navedenih iznimaka, obvezno savjetovanje je nužna prethodna radnja prije pokretanja navedenog sudskog postupka, a pokreće se podnošenjem zahtjeva bračnog druga centru za socijalnu skrb koji je nadležan prema mjestu djetetova prebivališta, odnosno boravišta ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta, odnosno boravišta bračnih ili izvanbračnih drugova. Zahtjev se podnosi u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik. Centar za socijalnu skrb je dužan nakon primitka zahtjeva za provođenje obveznog savjetovanja zakazati sastanak i pozvati stranke-bračne drugove da na njemu sudjeluju. Iznimno, ako centar za socijalnu skrb procijeni da u okolnostima konkretnoga slučaja zajednički sastanak ne bi bio svrhovit ili ako to jedna ili obje stranke iz opravdanih razloga zahtijevaju, zakazat će se i provesti odvojeni razgovori sa strankama. Nužno je istaknuti kako u obveznom savjetovanju stranke-bračni drugovi sudjeluju osobno, dakle bez punomoćnika, primjerice odvjetnika. 

Jedan od najvažnijih sadržaja i svrha provođenja obveznog savjetovanja prije razvoda braka je upoznavanje bračnih drugova sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Sukladno ObZ-u, Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj zajednici. Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti: mjesto i adresa djetetova stanovanja, vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja, način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete, te razmjene važnih informacija u vezi s djetetom, visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojega dijete ne stanuje i način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na obveznom savjetovanju, dužni su pristupiti prvom sastanku obiteljske medijacije. Obiteljska se medijacija neće provoditi u slučaju postojanja istih iznimaka koje se odnose na neprovođenje obveznog savjetovanja, uz jedan dodatni- u slučaju postojanja obiteljskog nasilja. 

Shodno navedenom, razlikuju se dvije pravne situacije: prvi je slučaj kumulativno ispunjenje uvjeta o postojanju sporazuma o razvodu braka kao i postignute suglasnosti o sadržaju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na obveznom savjetovanju ili prvom sastanku obiteljske medijacije. Drugi je slučaj ne postizanja suglasnosti oko sadržaja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi neovisno o postojanju sporazuma o razvodu braka ili postojanju namjere o pokretanju sudskog postupka radi razvoda braka od strane jednog bračnog druga. 

U prvom navedenom slučaju, na temelju sporazumnog prijedloga bračnih drugova pokreće se izvanparnični postupak radi sporazumnog razvod braka, a uz koji prijedlog je nužno podnijeti izvješće o obveznom savjetovanju ne starije od šest mjeseci i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Uz postupak o sporazumnom razvodu braka provodi se i pridruženi, takozvani adhezijski postupak, radi odobravanja plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ukoliko sud smatra da je razvod braka sporazumna volja bračnih drugova te kako je plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sastavljen u interesu djeteta, donijet će rješenje kojim će razvesti brak te odobriti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. 

Sukladno ObZ-u, u slučaju ako sud ne odobri plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ukoliko je stava da je isti u suprotnosti s interesom djeteta, dužan je po službenoj dužnosti odlukom kojom razvodi brak odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi, osobnim odnosima djeteta s roditeljem te uzdržavanju djeteta.

U drugom navedenom slučaju, dakle, ukoliko bračni drugovi nisu sastavili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi niti na obiteljskom savjetovanju kao ni na prvom sastanku obiteljske medijacije, bračni drugovi se ne mogu sporazumno razvesti. Dakle, radi se o striktnoj zakonskoj odredbi. U navedenom slučaju, jedan bračni drug je ovlašten podnijeti tužbu radi razvoda braka, u kojem će parničnom postupku sud po službenoj dužnosti odlučiti o pitanjima s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnom odnosu djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. Dakle, iako tužitelj tužbom može predložiti način rješenja navedenih pitanja, sud takvim prijedlogom nije vezan budući da je jedno od najvažnijih načela obiteljskog prava načelo prvenstvene zaštite interesa djeteta. U bitnome je istaknuti da ukoliko se ne postigne plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili se o istom bračni drugovi ne sporazume tijekom postupka, sud će donijeti odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi od strane jednog roditelja. 

U odnosu na prethodno navedeno, a sve sukladno ObZ-u, prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem, sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa. Također će po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje centra za socijalnu skrb ili ovlaštenog sudskog vještaka.

Sud će u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja ili spremnost na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji (izuzev u slučaju postojanja obiteljskog nasilja) kao i spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te će na temelju utvrđenih okolnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

 

Odvjetnica Maura Dorčić

 

Strogo je zabranjeno kopiranje, objavljivanje ili izmjena stručnih članaka koje se nalaze na blogu bez
prethodnog pisanog odobrenja autora. Stručni članci su isključivo informativnog karaktera i autor ne odgovara za potpunost i točnost sadržaja obzirom da zakonske odredbe, koje reguliraju pojedino pravno područje mogu s vremenom biti izmijenjene, a autor, uslijed zakonskih promjena, pravodobno ne uskladi stručni članak s pravovaljanim zakonskim odredbama.