Nužni nasljednici

 Nerijetki su slučajevi u praksi, u kojima ostavitelj za života besplatno raspolaže svojom imovinom, bilo na način da primjerice oporukom ostavi samo jednom zakonskom nasljedniku ili trećoj osobi cijelu ili većinski dio imovine, bilo da primjerice za života sklopi ugovor o darovanju u korist samo jednog zakonskog nasljednika ili nekog trećeg, kojim ugovorom im prenosi svu imovinu ili većinski dio svoje imovine. Navedenim raspolaganjem od strane ostavitelja može doći do povrede nužnog dijela drugog zakonskog nasljednika. 

Dakle nužni nasljednik je ostaviteljev nasljednik, koji u trenutku smrti ostavitelja stječe svoj nužni dio, neovisno o ostaviteljevom raspolaganju oporukom ili ugovorom o darovanju. Na navedeno se pravo nužni nasljednik mora pozvati budući da sud na isto ne pazi po službenoj dužnosti. Sukladno Zakonu o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) (dalje u tekstu ZN)  nužni nasljednici su ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci te njegov bračni drug. Ujedno, nužni nasljednici mogu biti  ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci, ali samo u slučaju ako su u odnosu na njih kumulativno ispunjena tri uvjeta i to: ako su trajno nesposobni za rad, nemaju nužnih sredstava za život te ako su po zakonskom redu nasljeđivanja pozvani na nasljedstvo. U odnosu na prvu skupinu njihov nužni dio iznosi ½ od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja. Tako primjerice ukoliko su zakonski nasljednici iza pok. oca njegov sin i supruga, po redovitom tijeku nasljeđivanja svaki od njih bi stekao ½ cijele ostavine. U slučaju ako je primjerice pok.otac oporukom ostavio cijelu svoju imovinu isključivo svom sinu, tada nužni dio njegove supruge iznosi ¼ one vrijednosti koju bi ostavina imala da nije bilo prethodno navedenog raspolaganja. 

Izračunavanje vrijednosti nužnog dijela strogo je propisan odredbama Zakona o nasljeđivanju. Slijedom navedenog, vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način: 

• najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative (takozvana: ostavinska aktiva). U ostavinsku aktivu ne ulazi ona vrijednost za koju se ostaviteljeva imovina povećala radom ili davanjem njegova potomka koji je s ostaviteljem živio u zajednici kao niti kućanski predmeti 

• od utvrđene ostavinske aktive odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja (takozvana ostavinska pasiva) 

• tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio. Navedeni darovi će se pribrojiti neovisno u kojem vremenskom periodu su učinjeni. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

Na takav se način dobije obračunska vrijednost ostavine, na temelju kojeg se primjenjuje pravilo o ½, odnosno 1/3 onoga dijela koji bi svakom pojedinom nužnom nasljedniku pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja. Na takav se način nužni dio, ukoliko već nije namiren, prije svega namiruje iz imovine koja je predmet raspravljanja u ostavinskom postupku, a tek ako ta imovina ne bi bila dovoljna, tada dolazi do primjene instituta vraćanja darova (za više pogledati: ovdje). 

U bitnome je napomenuti da se prilikom utvrđenja je li nužnom nasljedniku povrijeđeno pravo na nužni dio navedeno utvrđuje i putem instituta uračunavanja dara, odnosno je li darovanjem, učinjenog za života ostavitelja, a koje darovanje je učinjeno u korist nužnog nasljednika, nužni nasljednik ostvario svoje pravo na nužni dio. Naime, odredbom čl. 89. Zakona o nasljeđivanju prema kojoj se svakom zakonskom nasljedniku uračunava u nasljedni dio sve što je dobio na dar od ostavitelja odnosi se i na nužne nasljednike s obzirom da se i nužni dio smatra zakonskim nasljednim dijelom. 

U bitnome je napomenuti kako pravo nužnog nasljednika nije apsolutno pravo već postoje određene pretpostavke kada ostavitelj oporukom može isključiti nužne nasljednike iz nasljedstva. Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio:

• ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,

• ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,

• ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

• ako se odao neradu ili nepoštenu životu.

U navedenim slučajevima nužno je da oporučitelj koji želi isključiti nekog nasljednika mora to navesti u oporuci na izričit način i navesti razlog za isključenje, a koji razlog mora postojati u vrijeme sastava oporuke. Isključenjem nasljednik gubi nasljedno pravo u mjeri u kojoj je isključen, a prava ostalih osoba koje mogu naslijediti ostavitelja određuju se kao da je isključeni umro prije ostavitelja. 

 

Odvjetnica Maura Dorčić

 

Strogo je zabranjeno kopiranje, objavljivanje ili izmjena stručnih članaka koje se nalaze na blogu bez
prethodnog pisanog odobrenja autora. Stručni članci su isključivo informativnog karaktera i autor ne odgovara za potpunost i točnost sadržaja obzirom da zakonske odredbe, koje reguliraju pojedino pravno područje mogu s vremenom biti izmijenjene, a autor, uslijed zakonskih promjena, pravodobno ne uskladi stručni članak s pravovaljanim zakonskim odredbama.